Dvadeset godina od nestanka Denise, Piera Maggio: “Neprestana patnja”
1. rujna 2024.
MAZARA DEL VALLO (TRAPANI) (ITALPRESS) – Prošlo je 20 godina od misterioznog nestanka Denise Pipitone, koja je nestala u Mazara del Vallo 1. rujna 2004. Imala je samo četiri godine.
Igrala se, oko podneva, ispred kuće, u ulici Domenico La Bruna, na uglu s Via Castagnola. Bila je s bakom, kada je izašla iz garaže-kuhinje kako bi potrčala za svojim rođakom. Skrenula je iza ugla i od tada joj se gubi svaki trag. Posljednji ju je put vidjela teta, koja je ispričala da ju je vidjela oko 11:45 kako ide prema kući, ali se tamo više nikada nije vratila. Od tog trenutka, u tih nekoliko minuta, potpuno su se izgubili svi tragovi djevojčice.
“Sigurno se sjećam tog dana i potpune promjene mog života, iz lošeg u gore – izjavljuje Piera Maggio za Italpress – živjela sam svakodnevicu koja je, barem s osobne strane, bila izgrađena na prividu proživljenog života. Bio je to privid u kojem smo održavali gotovo normalnu jezgru, ali ništa među nama kao parom nije bilo normalno, ali išli smo dalje. Od 1. rujna nadalje, sve što se pojavilo kroz sve ove godine izašlo je na vidjelo, čak je i moj osobni život bio razotkriven.”
Piera Maggio je tog dana bila na tečaju informatike koji je pohađala, primila je poziv u kojem su joj javili da je Denise nestala i da je svi traže. Ulica Domenico La Bruna odmah se napunila policijom i znatiželjnicima: počela je potraga. Piera je ponavljala istražiteljima da se njezina djevojčica nikada ne bi udaljila sama jer je bila sramežljiva i nije vjerovala nepoznatima. “Možda se onima koji gledaju izvana sve čini kao nešto brzo, ali zapravo iza toga stoji 20 godina neprekinute patnje s naše strane – dodaje Piera Maggio -. Ja kao majka Denise, ali i Denisein biološki otac, imamo neprestanu patnju, iako nije uvijek u prvom planu, ali on je taj koji me podržavao svih ovih godina. To je dvadeset godina patnje, tuge, čak i na sudskoj razini jer želim podsjetiti sve, iako se to često zaboravlja, Denise je poseban slučaj. Nema mnogo slučajeva poput Denise. Naš je bio prvi slučaj u kojem je došlo do suđenja, do trećeg stupnja, u kojem je bila optužena, oslobođena do trećeg stupnja zbog nedostatka dokaza. To je nešto što se zaboravlja – nastavlja – ne samo da se živi bolni križni put zbog gubitka kćeri, već smo morali proći i godine suđenja gdje je bila sva moguća patnja, čak i u praćenju tih procesa u sudnicama. Želim podsjetiti da nismo propustili nijedno, ni ja ni Pietro. Dakle, u patnji zbog onoga što se događalo u sudnicama. Bili smo tamo, na neki način i šokirani onim što se tamo događalo.
Nešto nezamislivo. Tamo se osjećaji ostavljaju po strani i slučajevi postaju samo predmeti. Ponekad se tretiraju kao brojevi. Mi uvijek imamo jasne ideje o tome što se dogodilo 1. rujna, uvijek smo izražavali svoja mišljenja i osjećaje temeljene i na konkretnim činjenicama koje su se događale i prije otmice Denise. Sudski dio nije uvijek odgovarao stvarnosti.”
“Apela sam uputila dovoljno – prisjeća se Piera Maggio -. Moj više nije apel, ne želim ga tako zvati i više ne želim upućivati apele. Ono što želim reći je da istina postoji, djeca ne nestaju u ništa, Denise je oteta ispred kuće protiv svoje volje, dakle radi se o otmici. Naša upornost, moja i Pietrova, je da nastavimo sve što se tiče pravde i istine o ovom slučaju. Uvijek se nadamo da ćemo moći ponovno zagrliti moju kćer, dok se ne dokaže suprotno. Uvijek smo to govorili i ponavljamo to u nedogled jer bismo inače pisali drugu priču. Nestalu djecu treba tražiti, ne arhivirati. Osjećam potrebu reći da smo potpuno uvjereni da je istina unutra, u tim spisima. Potrebna je stvarno dobra volja jednog suca koji će preuzeti sve što je unutra. Ono što se može spasiti jer, nažalost, postoje pogreške koje se ne mogu ispraviti.
Pogreške onih koji su se mijenjali tijekom vremena. Nitko nije došao u Mazara del Vallo da iz predgrađa uzme Denise Pipitone. Dakle, onaj tko je uzeo Denise znao je tko je ona.”
“Nakon dvadeset godina od otmice naše kćeri, nemamo ništa više za dodati od onoga što smo već rekli svih ovih godina”, piše na facebooku Piera Maggio, koja dodaje: “Na dan tužne obljetnice naša se bol obnavlja još jače, pomiješana s bijesom zbog neuspjeha u pronalasku Denise i zbog izostanka pravde – nastavlja – ovaj slučaj je jedna od talijanskih sramota: potpuni neuspjeh siromašnih duhom i ljudskim osjećajem. Nikada nećemo prestati tražiti pravdu i istinu. Kao što nećemo zaboraviti zlo koje smo pretrpjeli: nisu svi savjesni. Naprotiv, osjećamo potrebu zahvaliti našim odvjetnicima, svim profesionalcima koji su se izmjenjivali tijekom godina, svima koji su nam i danas blizu i nadaju se zajedno s nama da će saznati gdje je naša Denise, koja je postala kći cijele Italije – zaključuje – uvjereni smo da će prije ili kasnije krivci platiti za naneseno zlo, bilo ovozemaljskom ili božanskom kaznom. Denise, gdje god bila, mama i tata te nikada neće prestati tražiti i nadati se tvom povratku dok se ne dokaže suprotno. Nestalu djecu treba tražiti, ne zaboraviti!”.
“Otmica Denise Pipitone doseže četiri desetljeća koja ne donose čast pravdi, a još manje stvarnoj istini o onome što se dogodilo. Svi akteri ove tragične priče trebali bi se ozbiljno zapitati i razmisliti o tome što nije išlo”, izjavljuje za Italpress odvjetnik Giacomo Frazzitta, pravni zastupnik Piere Maggio. “Trebali bismo sjesti za radni stol kako bismo ponovno raspravili ovu priču. Nažalost, ne vjerujem da će se to dogoditi, zdrav razum i pravo su često udaljeni, a upravo bi zdrav razum trebao upravljati pravdom”, dodaje.
“Prvi rujna je datum koji podsjeća i obnavlja veliku bol koju već 20 godina Piera Maggio, Piero Pulizzi i njihova obitelj stalno proživljavaju zbog nestanka Denise Pipitone”, piše u priopćenju Salvatore Quinci, gradonačelnik Mazara del Vallo, povodom 20. obljetnice nestanka Denise Pipitone, otete 1. rujna 2004. “Od tog dramatičnog prvog rujna nestanak Denise obavijen je misterijom i nažalost do danas još uvijek nisu poznati ni počinitelji otmice niti, nažalost, ima vijesti o sudbini Denise -dodaje prvi građanin – strašna bol koju samo obitelj može u potpunosti razumjeti, ali kojoj se zajednica Mazara del Vallo pridružuje – nastavlja – Denise je kći Piere i Piera, ali je i kći cijelog Grada koji unatoč svemu još uvijek se nada ‘čudu’ kako bi je mogao ponovno zagrliti”. Gradonačelnik završava svoju poruku riječima: “”‘Chi sa parli’ je rečenica koju smo prizivali gotovo kao molitvu. I sigurno postoji netko tko zna i šuti. Ali većina stanovnika Mazara, gotovo svi osim ‘trulih jabuka’ kojih ima svugdje, uz mamu Pieru i njezinu obitelj. Zbogom Denise, gdje god bila, neka ti stigne naš zagrljaj!”.
Di Angelo Barraco
https://www.italpress.com/venti-anni-dalla-scomparsa-di-denise-piera-maggio-una-sofferenza-continua/
.
1. rujna 2024. MAZARA DEL VALLO (TRAPANI) (ITALPRESS) – Prošlo je 20 godina od misterioznog nestanka Denise Pipitone, koja je nestala u Mazara del Vallo 1. rujna 2004. Imala je samo četiri godine. Igrala se oko podneva ispred kuće, u ulici Domenico La Bruna, na uglu s Via Castagnola. Bila je s bakom kada je izašla iz garaže-kuhinje kako bi potrčala za rođakom. Skrenula je iza ugla i od tada joj se gubi svaki trag. Posljednji ju je put vidjela teta koja je ispričala da ju je vidjela oko 11.45 kako ide prema kući, ali se tamo više nikada nije vratila. Od tog trenutka, u tih nekoliko minuta, potpuno su se izgubili tragovi djevojčice. “Sigurno se sjećam tog dana kao dana kada se moj život potpuno promijenio, iz lošeg u gore – izjavljuje Piera Maggio za Italpress – živjela sam svakodnevicu koja je, barem s osobne strane, bila izgrađena na prividu proživljenog života. Bio je to privid normalnosti u kojem smo održavali gotovo normalnu jezgru, ali među nama kao parom nije bilo ničega normalnog, ipak smo išli dalje. Od 1. rujna nadalje, sve je izašlo na vidjelo, sve što se pokazalo tijekom svih ovih godina, čak je i moj osobni život bio razotkriven.” Piera Maggio je tog dana bila na tečaju informatike, primila je poziv u kojem su joj javili da je Denise nestala i da je svi traže. Ulica Domenico La Bruna odmah se napunila policijom i znatiželjnicima: počela je potraga. Piera je ponavljala istražiteljima da njezina djevojčica nikada ne bi otišla sama jer je bila sramežljiva i nije vjerovala nepoznatima. “Možda se onima koji gledaju izvana sve čini kao nešto brzo, ali zapravo iza toga stoji 20 godina naše neprekidne patnje – dodaje Piera Maggio. – Ja kao majka Denise, ali i Denisein biološki otac, imamo stalnu patnju, iako nije uvijek u prvom planu, ali on je taj koji me podržavao svih ovih godina. Dvadeset godina patnje, tuge, čak i na sudskoj razini jer želim podsjetiti sve, iako se to često zaboravlja, Denise je poseban slučaj. Nema mnogo slučajeva poput Denise. Naš je bio prvi slučaj u kojem je došlo do suđenja, do trećeg stupnja, u kojem je bila optužena, oslobođena do trećeg stupnja zbog nedostatka dokaza. To je nešto što se zaboravlja – nastavlja – ne samo da živimo bolnu kalvariju gubitka kćeri, već smo morali proći i godine suđenja gdje je bila sva moguća patnja, čak i u praćenju tih procesa u sudnicama. Želim podsjetiti da nismo propustili nijedno ročište, ni ja ni Pietro. Dakle, zbog toga smo patili zbog onoga što se događalo u sudnicama. Bili smo tamo, na neki način šokirani onim što se tamo događalo. Nešto nezamislivo. Tamo se osjećaji ostavljaju po strani i slučajevi postaju samo predmeti. Ponekad se tretiraju kao brojevi. Mi smo uvijek imali jasne ideje o tome što se dogodilo 1. rujna, uvijek smo iznosili svoja mišljenja i osjećaje temeljene na konkretnim činjenicama koje su se dogodile i prije Deniseine otmice. Sudski dio nije uvijek odgovarao stvarnosti.” “Apela sam uputila dovoljno – prisjeća se Piera Maggio. – Moj više nije apel, ne želim to više zvati apelom i ne želim više upućivati apele. Ono što želim reći je da istina postoji, djeca ne nestaju tek tako, Denise je oteta ispred kuće protiv svoje volje, dakle radi se o otmici. Naša upornost, moja i Pietrova, je da nastavimo sve što se tiče pravde i istine o ovom slučaju. Uvijek se nadamo da ćemo moći ponovno zagrliti moju kćer, dok se ne dokaže suprotno. Uvijek smo to govorili i ponavljamo to beskonačno jer bismo inače pisali drugu priču. Nestalu djecu treba tražiti, ne smiju biti zaboravljena. Osjećam da smo uvjereni da je istina unutra, u tim spisima. Potrebna je stvarno dobra volja jednog suca koji će preuzeti sve što je unutra. Ono što se može spasiti jer, nažalost, postoje pogreške koje se ne mogu ispraviti. Pogreške onih koji su se mijenjali tijekom vremena. Nitko nije došao u Mazara del Vallo da iz predgrađa uzme Denise Pipitone. Prema tome, onaj tko je uzeo Denise znao je tko je ona.” “Nakon dvadeset godina od otmice naše kćeri, nemamo ništa više za dodati od onoga što smo već rekli svih ovih godina”, piše na Facebooku Piera Maggio, koja dodaje: “Na dan tužne obljetnice naša se bol još jače obnavlja, pomiješana s bijesom zbog neuspjeha u pronalasku Denise i zbog izostanka pravde – nastavlja – ovaj slučaj je jedna od talijanskih sramota: potpuni neuspjeh onih koji su siromašni duhom i ljudskošću. Nikada nećemo prestati tražiti pravdu i istinu. Kao što nećemo zaboraviti zlo koje smo pretrpjeli: nemaju svi savjest. Naprotiv, osjećamo potrebu zahvaliti našim odvjetnicima, svim stručnjacima koji su se tijekom godina izmjenjivali, svima koji su nam i danas blizu i nadaju se zajedno s nama da će saznati gdje je naša Denise, koja je postala kći cijele Italije – zaključuje – uvjereni smo da će prije ili kasnije krivci platiti za nanesenu bol, bilo ovozemaljskom bilo božanskom kaznom. Denise, gdje god bila, mama i tata te nikada neće prestati tražiti i nadati se tvom povratku dok se ne dokaže suprotno. Nestalu djecu treba tražiti, ne zaboraviti!” “Otmica Denise Pipitone doseže četiri desetljeća koja ne donose čast pravdi, a ponajviše stvarnoj istini o onome što se dogodilo. Svi akteri ove tragične priče trebali bi se ozbiljno zapitati i razmisliti što nije išlo kako treba”, izjavljuje za Italpress odvjetnik Giacomo Frazzitta, pravni zastupnik Piere Maggio. “Trebali bismo sjesti za radni stol kako bismo ponovno razmotrili ovu priču. Nažalost, ne vjerujem da će se to dogoditi, zdrav razum i pravo su često udaljeni, a zdrav razum bi trebao upravljati pravdom”, dodaje. “Prvi rujna je datum koji podsjeća i obnavlja veliku bol koju već 20 godina Piera Maggio, Piero Pulizzi i njihova obitelj stalno proživljavaju zbog nestanka Denise Pipitone”, piše u priopćenju Salvatore Quinci, gradonačelnik Mazara del Vallo, povodom 20. obljetnice nestanka Denise Pipitone, otete 1. rujna 2004. “Od tog dramatičnog prvog rujna nestanak Denise obavijen je misterijom i nažalost ni danas nisu poznati ni počinitelji otmice niti, nažalost, ima vijesti o sudbini Denise – dodaje prvi građanin – to je strašna bol koju samo obitelj može u potpunosti razumjeti, ali kojoj se pridružuje i zajednica Mazara del Vallo – nastavlja – Denise je kći Piere i Piera, ali je i kći cijelog Grada koji unatoč svemu još uvijek priželjkuje ‘čudo’ kako bi je mogao ponovno zagrliti.” Gradonačelnik završava svoju poruku riječima: “‘Chi sa parli’ je rečenica koju smo prizivali gotovo kao molitvu. I sigurno postoji netko tko zna i šuti. Ali većina stanovnika Mazare, gotovo svi osim ‘trulih jabuka’ koje su svugdje, uz majku Pieru i njezinu obitelj. Zbogom Denise, gdje god bila, neka ti stigne naš zagrljaj!” Autor: Angelo Barraco .